Tex po rendžerskom zadatku odlazi u Devil's Hole istražiti tajanstvena komešanja i kriminalne aktivnosti. Već na samom dolasku u grad biva mu jasno da je ušao u jazbinu kriminalaca braće Benton koji drže stvarnu vlast u gradu. Uspješno izbjegavajući napade na vlastiti život, Tex se proglašava šerifom i pokušava stati na kraj nasilju u Devil's Holeu. Uspjet će ili umrijeti pokušavajući!
"Zadatak u Devil's Holeu" 13. je po redu cjelovita priča o Texu. Nikako se nije pokazalo kao nesretan broj, čak štoviše, G.L. pršti od inspiracije te još povećava broj stranica epizoda na 117! Što je zapravo velik pomak naspram početnih epizoda. U kasnijim epizodama ta će brojka i dalje rasti, a uvodna misija polagano će se popunjavati raznim scenarističkim digresijama. Trebamo uzeti u obzir da je izvorni format striscie (kaiš) zahtijevao puno više događanja, akcije, a jedno striscie izdanje sastojalo se od 32 kaiša. Pogledamo li pažljivije, svakih 32 kaiša vinjeta završava svojevrsnim cliffhangerima (fino je numeriran svaki kaiš pa možete i sami vidjeti) koji su ostavljali čitatelja u napetosti. Tex u opasnosti, razni preokreti i smrtonosne situacije, trebalo je uvijek zainteresirati čitatelja da kupi i sljedeći broj!
Stanovit pomak jest već u ovoj epizodi, epizode postaju sve čitljivije. Usprkos nekim banalnim rješenjima i naivnim dijalozima, i u ovako ranom razdoblju G.L. svako malo iznađe novi vješti zaokret u radnji, nova digresija na trenutak nas odvede od glavnog tijeka radnje. Epizoda započinje tako da rendžerska uprava (Marshall) povjerava Texu i Kitu zadatak istražiti porast zločina (i razloge ubojstva inženjera Coplanda) u rudarskom gradiću Devil's Hole (u izdanju Dnevnika Đavolja rupa). Zapravo nismo ni previše upoznati s misijom na početku, već G.L. usput smišlja i zaplete i izazove.
Likovi, štono muški, štono ženski!
Tex i Kit kreću u misiju te nakon niza digresija, iznenadnih uvođenja likova i događaja, polako se približavamo glavnom uzroku problema i samom rješenju. Gianluigi je izmišljao događaje kako je Tex napredovao. Primjerice, nakon što sazna da zločin caruje u gradu i nakon nekoliko sukoba s gradskim moćnicima, braćom Benton, Tex upoznaje svoje saveznike u gradu, stavlja zvijezdu na prsa i istražuje okolne rudnike. Meni najveće iznenađenje je transformacija u inteligenciji i pristupu glavnog negativca Amosa Bentona, od surovog i naglog ubojice, lakog na obaraču, pretvara se u pažljivog planera i stratega prema kraju. Legenda o Texu također raste, omjeri Tex naspram nekog se povećavaju na Tex protiv 40, budući da se mora obraniti od cijelog sela. To naravno nije vrhunac jer će se Tex već za par epizoda suočiti sa stotinom! Neš ti omjera! ;) Tex je kao lik vrlo otresit i ciničan, čak i više nego u novijim izdanjima. I uvrh svega, nepobjediv, kako na jeziku, tako i u fizičkim i revolveraškim okršajima. Sve u svemu, nije se nikad previše promijenio… ;)
Zanimljiva je i uporaba ženskih likova koje u modernom Texu baš i nećemo naći. Doduše, oni jesu svedeni na dvodimenzionalni ženski stereotip poslušne i skromne kućanice, koja uz svu svoju poniznost, čak i pogne glavu kad priča s Texom. Tu je Dora Linyard, kćer vlasnika rudnika Ezre Linyarda, koju glavni negativac čak želi i oženiti da bi se dokopao očevog bogatstva. Milly Copland, udovica inženjera Coplanda, koja zajedno sa svojim sinom ugošćuje Texa u svojoj skromnoj kući izvan grada.
Mislim da su Gianluigi i Galep savršeno odgovarali jedan drugome, Bonellijev nezaustavljiv pustolovni duh i Galepov jednostavan i funkcionalan stil crtanja preklapali su se iz epizode u epizodu. Pogledajte na ubc-ovoj stranici prvotne naslovnice raznih izdanja, budući da ih nema u integralcu. Villina naslovnica Libellusovog izdanja odnosi se tek na treću priču unutar izdanja, pa je ne možemo ocjenjivati. Ova epizoda doživjet će više reizdanja. LMS-ovo izdanje (reprint starijeg izdanja) više je nostalgičan uradak za stare stripofile, no ukoliko bacite pogled na sam stil pisanja, vide se vrlo šturi dijalozi gdje još više dolazi do izražaja Texova impulzivnost i ciničnost. Novija izdanja doslovno su prepuna dijaloga i dolaze u integralnim izdanjima. Libellusovo luksuznije tvrdoukoričeno izdanje je u boji, kolor je pristojno umetnut i mogu reći da sam se vrlo brzo priviknuo na ovo računalno, no vrlo jednostavno koloriranje s monotonim pozadinama. Sve u svemu, integralno izdanje je odlično, a iznenađen sam i lakoćom vizualnog i narativnog. Uživajte u blaženoj naivi ranog Texa...
Post a Comment